3Uto se sabraše glavari svećenički i starješine narodne u dvoru velikoga svećenika imenom Kajfe 4i zaključiše Isusa na prijevaru uhvatiti i ubiti. 5Jer se govorilo: Nikako ne o Blagdanu da ne nastane pobuna u narodu.

6Kad je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, 7pristupi mu neka žena s alabastrenom posudicom skupocjene pomasti i polije ga po glavi, dok je on bio za stolom. 8Vidjevši to, učenici negodovahu: Čemu ta rasipnost? 9Moglo se to skupo prodati i dati siromasima. 10Zapazio to Isus pa im reče: Što dodijavate ženi? Dobro djelo učini prema meni. 11Ta siromaha svagda imate uza se, a mene nemate svagda. 12Izlila je tu pomast na moje tijelo - za ukop mi to učini. 13Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen.

14Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim 15i reče: Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati. A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. 16Otada je tražio priliku da ga preda.

17Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu? 18On reče: Idite u grad tomu i tomu i recite mu: 'Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.' 19I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

20Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom. 21I dok su blagovali, reče: Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati. 22Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: Da nisam ja, Gospodine? 23On odgovori: Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. 24Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije. 25A Juda, izdajnik, prihvati i reče: Da nisam ja, učitelju? Reče mu: Ti kaza.

26I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje! 27I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: Pijte iz nje svi! 28Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. 29A kažem vam: ne, neću od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - s vama piti u kraljevstvu Oca svojega.

30Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

31Tada im reče Isus: Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: Udarit će pastira i stado će se razbjeći. 32Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' 33Nato će mu Petar: Ako se i svi sablazne o tebe, ja se nikada neću! 34Reče mu Isus: Zaista, kažem ti, još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti! 35Kaže mu Petar: Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne, neću te zatajiti. Tako rekoše i svi učenici.

36Tada dođe Isus s njima u predio zvan Getsemani i kaže učenicima: Sjednite ovdje dok ja odem onamo pomoliti se. 37I povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. Spopade ga žalost i tjeskoba. 38Tada im reče: Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom!

39I ode malo dalje, pade ničice moleći: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti. 40I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? 41Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.

42Opet, po drugi put, ode i pomoli se: Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja! 43I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. 44Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi. 45Tada dođe učenicima i reče im: Samo spavajte i počivajte! Evo, približio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! 46Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica.

47Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime silna svjetina s mačevima i toljagama poslana od glavara svećeničkih i starješina narodnih. 48A izdajica im dao znak: Koga poljubim, taj je, njega uhvatite! 49I odmah pristupi Isusu i reče: Zdravo, Učitelju! I poljubi ga. 50A Isus mu reče: Prijatelju, zašto ti ovdje! Tada pristupe, podignu ruke na Isusa i uhvate ga.

51I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom maši se rukom, trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. 52Kaže mu tada Isus: Vrati mač na njegovo mjesto jer svi koji se mača laćaju od mača i ginu. 53Ili zar misliš da ja ne mogu zamoliti Oca svojega i eto umah uza me više od dvanaest legija anđela? 54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?

55U taj čas reče Isus svjetini: Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me. 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka. Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu.

57Nato uhvatiše Isusa i odvedoše ga velikomu svećeniku Kajfi, kod kojega se sabraše pismoznanci i starješine. 58A Petar je išao za njim izdaleka do dvora velikog svećenika; i ušavši unutra, sjedne sa stražarima da vidi svršetak.

59A glavari svećenički i cijelo Vijeće tražili su kakvo lažno svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli pogubiti. 60Ali ne nađoše premda pristupiše mnogi lažni svjedoci. Napokon pristupe dvojica 61i reknu: Ovaj reče: 'Mogu razvaliti Hram Božji i za tri ga dana sagraditi.' 62Usta nato veliki svećenik i reče mu: Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi protiv tebe svjedoče? 63Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji? 64Reče mu Isus: Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.

65Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66Što vam se čini? Oni odgovoriše: Smrt zaslužuje!

67Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68govoreći: Proreci nam, Kriste, tko te udario?

69A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu jedna sluškinja govoreći: I ti bijaše s Isusom Galilejcem. 70On pred svima zanijeka: Ne znam što govoriš. 71Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom. 72On opet zanijeka sa zakletvom: Ne znam toga čovjeka. 73Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje! 74On se tada stane zaklinjati i preklinjati: Ne znam toga čovjeka. I odmah se oglasi pijetao. 75I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti. I iziđe te gorko zaplaka.