1 Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. 2I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. 3I reče im: Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! 4U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. 5Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih. 6Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda.

7Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: Ivan uskrsnu od mrtvih; 8drugi: Pojavio se Ilija; treći opet: Ustao je neki od drevnih proroka. 9A Herod reče: Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem? I tražio je priliku da ga vidi.

10Apostoli se vrate i ispripovjede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. 11Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja.

12Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju. 13A on im reče: Podajte im vi jesti! Oni rekoše: Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod. 14A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset. 15I učine tako: sve ih posjedaju. 16A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. 17Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara.

18Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: Što govori svijet, tko sam ja? 19Oni odgovoriše: Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta. 20A on im reče: A vi, što vi kažete, tko sam ja? Petar prihvati i reče: Krist - Pomazanik Božji! 21A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. 22Reče: Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.

23A govoraše svima: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. 24Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? 26Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela. 27A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega.

28Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji. Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte! 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

37A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. 38I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je, 39a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. 40Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše. 41Isus odvrati: O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina! 42I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. 43Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: 44Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke. 45Ali oni nerazumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome.

46U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. 47Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se 48i reče im: Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!

49Prihvati Ivan i reče: Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama. 50Reče mu Isus: Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!

51Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 52I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. 53No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. 54Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? 55No on se okrenu i prekori ih. 56I odoše u drugo selo.

57Dok su išli putom, reče mu netko: Za tobom ću kamo god ti pošao. 58Reče mu Isus: Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. 59Drugomu nekom reče: Pođi za mnom! A on će mu: Dopusti mi da prije odem i pokopam oca. 60Reče mu: Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje. 61I neki drugi reče: Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima. 62Reče mu Isus: Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.