1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: 2U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. 3U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' 4No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, 5jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.' 6Nato reče Gospodin: Čujte što govori nepravedni sudac! 7Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? 8Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?

9Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: 10Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. 11Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' 12Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' 13A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' 14Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.

15A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. 16A Isus ih dozva i reče: Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje. 17Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.

18I upita ga neki uglednik: Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni? 19Reče mu Isus: Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. 20Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku! 21A onaj će: Sve sam to čuvao od mladosti. 22Čuvši to, Isus mu reče: Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. 23Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. 24Vidjevši ga, reče Isus: Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! 25Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje. 26Koji su to čuli, rekoše: Pa tko se onda može spasiti? 27A on će: Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.

28Nato reče Petar: Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom. 29Isus će im: Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, 30a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.

31I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: 32doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; 33i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati. 34No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.

35A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. 36Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. 37Rekoše mu: Isus Nazarećanin prolazi. 38Tada povika: Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se! 39Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: Sine Davidov, smiluj mi se! 40Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: 41Što hoćeš da ti učinim? A on će: Gospodine, da progledam. 42Isus će mu: Progledaj! Vjera te tvoja spasila. 43I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.