1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: Sinko! Otpuštaju ti se grijesi. 6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini? 8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: Što to mudrujete u sebi? 9Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! I reče uzetomu: 11Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući! 12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: Takvo što nikad još ne vidjesmo!

13Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.

14Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.

15Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: Zašto jede s carinicima i grešnicima? 17Čuvši to, Isus im reče: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

18Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste? 19Nato im Isus reče: Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. 20Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!

21Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa. 22I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!

23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno? 25Isus im odgovori: Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? 26Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima? 27I govoraše im: Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!