3Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga? 4On odgovori: Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih 5i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? 6Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. 7Kažu mu: Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti? 8Odgovori im: Zbog tvrdoće srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od početka ne bijaše tako. 9A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.

10Kažu mu učenici: Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se. 11A on im reče: Ne shvaćaju toga svi, nego samo oni kojima je dano. 12Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati.

13Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili. 14Nato će im Isus: Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko! 15I položi ruke na njih pa krene odande.

16I gle, pristupi mu netko i reče: Učitelju, koje mi je dobro činiti da imam život vječni? 17A on mu reče: Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi. 18Upita ga: Koje? A Isus reče: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! 19Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga! 20Kaže mu mladić: Sve sam to čuvao. Što mi još nedostaje? 21Reče mu Isus: Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom. 22Na tu riječ ode mladić žalostan jer imaše velik imetak.

23A Isus reče svojim učenicima: Zaista, kažem vas, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. 24Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje. 25Čuvši to, učenici se silno snebivahu govoreći: Tko se onda može spasiti? 26A Isus upre u njih pogled pa im reče: Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.

27Tada Petar prihvati pa upita: Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti? 28Reče im Isus: Zaista, kažem vam, vi koji pođoste za mnom, o preporodu, kad Sin Čovječji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi ćete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih. 29I tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti. 30A mnogi prvi bit će posljednji, i posljednji prvi.