1 Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama - 2kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - 3pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati 4da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen.

5U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. 6Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. 7No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

8Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, 9ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. 10Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. 11A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. 12Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. 13No anđeo mu reče: Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. 14Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. 15Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. 16Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.

18Nato Zaharija reče anđelu: Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi. 19Anđeo mu odgovori: Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. 20I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude.

21Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. 22Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. 23Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.

24Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: 25Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.

26U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret 27k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. 28Anđeo uđe k njoj i reče: Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom! 29Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. 30No anđeo joj reče: Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. 31Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. 32On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, 33i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja. 34Nato će Marija anđelu: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? 35Anđeo joj odgovori: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. 36A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. 37Ta Bogu ništa nije nemoguće! 38Nato Marija reče: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! I anđeo otiđe od nje.

39Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. 40Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. 41Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga 42i povika iz svega glasa: Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! 43Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? 44Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. 45Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!

46Tada Marija reče: Veliča duša moja Gospodina,

47klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

48što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

49Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

50Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

51Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.

52Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

53Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

54Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim:

55spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.

56Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

57Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. 58Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

59Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, 60no mati se njegova usprotivi: Nipošto, nego zvat će se Ivan! 61Rekoše joj na to: Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao. 62Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. 63On zaiska pločicu i napisa Ivan mu je ime! Svi se začude, 64a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. 65Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. 66I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: Što li će biti od ovoga djeteta? Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

67A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!

68

69Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

70kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka:

71spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

72iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

73zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati

74te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha

75u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

76A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

77da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,

78darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine

79da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.

80Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.