1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. 4Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: 5Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima? 6To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. 7Nato Isus odvrati: Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.

9Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti 11jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

12Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov. 14A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: 15Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! 16To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. 17Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. 18Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. 19Farizeji nato rekoše među sobom: Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!

20A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa. 22Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23Isus im odgovori: Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. 24Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. 26Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!

27 28Oče, proslavi ime svoje! Uto dođe glas s neba: Proslavio sam i opet ću proslaviti! 29Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: Zagrmjelo je! Drugi govorahu: Anđeo mu je zborio. 30Isus na to reče: Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. 31Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi. 33To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34Nato mu mnoštvo odgovori: Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji? 35Isus im nato reče: Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti! To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. 37Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. 43Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

44A Isus povika: Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. 49Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.