1 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.

5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi - svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja. 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: Što bi to moglo biti? 13Drugi su pak, podrugujući se, govorili: Slatkog su se vina ponapili!

14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treća ura dana - 16nego to je ono što je rečeno po proroku Joelu:

17U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati.

18Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će.

19Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.

20Sunce će se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.

21I tko god prizove ime Gospodnje bit će spašen.

22Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - 23njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.

25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem.

26Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva.

27Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

28Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.

29Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.

34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reče Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'

35dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.

37Kad su to čuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: Što nam je činiti, braćo? 38Petar će im: Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš. 40I mnogim je drugim riječima još svjedočio i hrabrio ih: Spasite se od naraštaja ovog opakog! 41I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša. 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.

43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su činili mnoga čudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednički uzimali hranu 47hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.