2svjetlošću ogrnut kao plaštem! Nebo si razapeo kao šator,

3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka praviš kola svoja, na krilima vjetrova putuješ.

4Vjetrove uzimaš za glasnike, a žarki oganj za slugu svojega.

5Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke vjekova,

6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode;

7na tvoju se prijetnju povukoše, od tvoje grmljavine zadrhtaše.

8Bregovi se digoše, doline spustiše na mjesto koje si im odredio.

9Odredio si granicu koju ne smiju prijeći, da opet ne pokriju zemlju.

10Izvore svraćaš u potoke što žubore među brdima.

11Oni poje sve živine poljske, divlji magarci žeđ gase u njima.

12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju među granama.

13Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku.

14Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku da izvede kruh iz zemlje

15i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi i da kruh okrijepi srce čovjeku.

16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi.

17Ondje se ptice gnijezde, u čempresu dom je rodin.

18Visoki bregovi daju kozorogu a pećine jazavcu sklonište.

19Ti si stvorio mjesec da označuje vremena i sunce znade kada ima zaći.

20Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske.

21Lavići riču za plijenom i od Boga hranu traže.

22Kad sunce ograne, nestaju i liježu na ležaje.

23Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri.

24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro učinio: puna je zemlja stvorenja tvojih.

25Eno mora, velika i široka, u njemu vrve gmazovi bez broja, životinje male i velike.

26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu.

27I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme.

28Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima.

29Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.

30Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.

31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim!

32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime.

33Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja ću se radovati u Jahvi.

35Nek' zločinci sa zemlje nestanu i bezbožnika nek' više ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja! Aleluja!