1 U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. 2Vidjevši to, farizeji mu rekoše: Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom. 3On im reče: Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? 4Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? 5Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? 6A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! 7I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive.

8Ta Sin Čovječji gospodar je subote!

9Otišavši odande, dođe u njihovu sinagogu, 10kad gle čovjeka s usahlom rukom. A oni upitaše Isusa da bi ga mogli optužiti: Je li dopušteno subotom liječiti? 11On im reče: Tko to od vas jedinu ovcu koju ima ne bi subotom prihvatio i izvadio kad bi mu upala u jamu? 12A koliko je čovjek vredniji od ovce! Tako, slobodno je subotom činiti dobro! 13Tada reče čovjeku: Ispruži ruku! On je ispruži, i - ruka mu zdrava kao i druga! 14A farizeji iziđoše i održaše vijećanje protiv njega, kako da ga pogube.

15Kad Isus to dozna, ukloni se odande. Za njim je išlo mnoštvo. On ih sve ozdravi 16i poprijeti im da ga ne prokazuju - 17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku:

18Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima;

19preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima;

20trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti - sve dok do pobjede ne izvede pravo.

21Ime njegovo nada je narodima!

22Tada mu donesoše opsjednuta, slijepa i nijema. I ozdravi ga te njemak progovori i progleda. 23I sve ono mnoštvo zapanjeno govoraše: Da ovo nije Sin Davidov? 24A farizeji čuvši to rekoše: Ne može ovaj izgoniti đavle osim po Beelzebulu, poglavici đavolskom.

25A on, znajući njihove misli, reče im: Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i svaki grad ili kuća u sebi razdijeljena neće opstati. 26Ako Sotona Sotonu izgoni, u sebi je razdijeljen. Kako će dakle opstati kraljevstvo njegovo? 27I ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih sinovi vaši izgone? Zato će vam oni biti suci. 28Ali ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje. 29Ili kako bi tko mogao ući u kuću jakoga i oplijeniti mu pokućstvo ako prije ne sveže jakoga? Tada će mu kuću oplijeniti.

30Tko nije sa mnom, protiv mene je, i tko ne sabire sa mnom, rasipa.

31Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. 32I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.

33Ili uzmite: dobro stablo i plod mu je dobar. Ili uzmite: trulo stablo i plod mu je truo. Ta po plodu se stablo poznaje. 34Leglo gujinje! Kako možete govoriti dobro kad ste opaki. Ta iz obilja srca usta govore! 35Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo. 36A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. 37Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.

38Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak. 39A on im odgovori: Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. 40Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. 41Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! 42Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!

43A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! 44Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. 45Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.

46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore. 48Tomu koji mu to javi on odgovori: Tko je majka moja, tko li braća moja? 49I pruži ruku prema učenicima: Evo, reče, majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.