2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!

3Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.

4Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:

5jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!

6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.

7Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.

8Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!

9Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!

10Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:

11Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!

12O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!

13Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!

14A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć' te sve više.

15Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.

16Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.

17Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.

18Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,

19i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!

20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.

21Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:

22A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!

23Moje će usne klicati pjevajuć' tebi i moja duša koju si spasio.

24I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.