2Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?

3Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,

4a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.

5Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?

6U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.

7Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.

8Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.

9Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?

10Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?

11Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?

12Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?

13Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.

14On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,

15ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.

16S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.

17Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.

18Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.

19Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?

20Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?

21Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.

22Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.

23Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.

24Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':

25na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.

26Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?

27Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?

28Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.

29Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.

30Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.