2Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.

3Glas viče: Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.

4Nek' se povisi svaka dolina, nek' se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek' se poravna, strmine nek' postanu ravni.

5Otkrit će se tada Slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.

6Glas nalaže: Viči! Odgovorih: Što da vičem? - Svako je tijelo k'o trava, k'o cvijet poljski sva mu dražest.

7Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava.

8Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.

9Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vašega!

10Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada.

11Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.

12Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove?

13Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik?

14S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti?

15Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna!

16Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.

17Svi narodi k'o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina.

18S kime ćete prispodobit' Boga? I s kakvim ga likom usporedit'?

19Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće.

20Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu načini kip nepomičan.

21Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?

22On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.

23On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske.

24Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k'o pljevu raznese.

25S kime ćete mene prispodobit', tko mi je ravan? - kaže Svetac.

26Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu.

27Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?

28Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv.

29Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga.

30Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću.

31Al' onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.