2Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne.

3Težak je kamen i pijesak je težak, ali je od obojega teži bezumnikov bijes.

4Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko će odoljeti ljubomoru?

5Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.

6Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.

7Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.

8Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je čovjek daleko od svojeg zavičaja.

9Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoća prijateljstva tješi dušu.

10Ne ostavljaj prijatelja svoga ni prijatelja očeva i ne dolazi u kuću bratovu kad si u nesreći; bolji je susjed blizu nego brat daleko.

11Budi mudar, sine moj, i obraduj mi srce da mogu odgovoriti onome koji me grdi.

12Pametan čovjek opazi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu.

13Uzmi haljinu onomu tko je jamčio za drugoga i oplijeni ga mjesto tuđinca.

14Tko pozdravlja svoga prijatelja naglas, a rano ujutro, prima mu se blagoslov za kletvu.

15Streha što prokišnjava za žestoke kiše i svadljiva žena - jedno su te isto.

16Tko nju zaustavlja, zaustavlja vjetar i desnicom hvata ulje.

17Željezo se željezom oštri i čovjek oštri jedan drugoga.

18Tko čuva smokvu, jede od njena ploda, i tko čuva svoga gospodara, poštiva se.

19Kao što se u vodi različito odražava lice od lica, tako i u srcu čovjek od čovjeka.

20Carstvo Smrti i Propast ne mogu se zasititi, tako ni oči čovječje.

21Taljika je za srebro i peć za zlato, a čovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.

22Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.

23Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

24jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?

25Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,

26tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

27tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kući svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.