2Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduška.

3Kad dolazi opačina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom.

4Duboke su vode riječi iz usta nečijih, izvor mudrosti bujica što se razlijeva.

5Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu.

6Bezumnikove se usne upuštaju u svađu i njegova usta izazivlju udarce.

7Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka životu.

8Klevetnikove su riječi kao poslastice: spuštaju se u dno utrobe.

9Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa.

10Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.

11Bogatstvo je bogatašu njegova tvrđava i kao visok zid u mašti njegovoj.

12Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost.

13Tko odgovara prije nego što sasluša, na ludost mu je i sramotu.

14Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiže, a ubijen duh tko će podići?

15Razumno srce stječe znanje i uho mudrih traži znanje.

16Dar čovjeku otvara put i vodi ga pred velikaše.

17Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.

18Ždrijeb poravna svađe, pa i među moćnicima odlučuje.

19Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada i svađe su kao prijevornice na tvrđavi.

20Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasićuje se rodom usana svojih.

21Smrt i život u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova.

22Tko je našao ženu, našao je sreću i stekao milost od Jahve.

23Ponizno moleći govori siromah, a grubo odgovara bogataš.

24Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrženijih od brata.