2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braćom će dijeliti baštinu.

3Taljika je za srebro i peć za zlato, a srca iskušava Jahve sam.

4Zločinac rado sluša usne prijevarne, i lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku.

5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesreći, ne ostaje bez kazne.

6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi.

7Ne dolikuje budali uzvišena besjeda, a još manje odličniku usne lažljive.

8Dar je čarobni kamen u očima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva.

9Tko prikriva prijestup, traži ljubav, a tko glasinu širi, razgoni prijatelje.

10Razumna se ukor jače doima nego bezumna stotina udaraca.

11Opak čovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik šalje na nj.

12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.

13Tko dobro zlom uzvraća neće ukloniti nesreću od doma svojeg.

14Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se!

15Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

16Čemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!

17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.

18Nerazuman čovjek daje ruku i jamči pred svojim bližnjim.

19Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast.

20Opak srcem ne nalazi sreće, i komu je jezik zao, zapada u nesreću.

21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.

23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oči na kraj zemlje.

25Briga je ocu bezuman sin i žalost roditeljki svojoj.

26Ne valja kažnjavati pravednika, a nije pravo ni tući odličnike.

27Tko usteže svoje riječi, razumije mudrost, i razuman je čovjek mirna duha.

28I luđak se smatra mudrim kada šuti i razumnim kad susteže svoje usne.