1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti. 3Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: Hoću, očisti se! I odmah se očisti od gube. 4Kaže mu Isus: Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.

5Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama. 7Kaže mu: Ja ću doći izliječiti ga. 8Odgovori satnik: Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini. 10Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi. 13I reče Isus satniku: Idi, neka ti bude kako si vjerovao! I ozdravi sluga u taj čas.

14Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. 16A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - 17da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

18Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 19I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao. 20Kaže mu Isus: Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio. 21Drugi mu od učenika reče: Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca. 22Isus mu kaže: Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.

23Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: Gospodine, spasi, pogibosmo! 26Kaže im: Što ste plašljivi, malovjerni? Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27A ljudi su u čudu pitali: Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?

28I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29I gle, povikaše: Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas? 30A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31Zlodusi ga zaklinjahu: Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja. 32On im reče: Idite! Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.