2Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?

3Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: Gdje ti je Bog tvoj?

4Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj.

5Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!

6Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.

7Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.

8Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a noću pjesmom ću hvalit' Boga života svog.

9Reći ću Bogu: Hridino moja, zašto me zaboravljaš? Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?

10Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: Gdje ti je Bog tvoj?

11Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!