2Jahve, Bože moj, zazvah te, i ti si me ozdravio;

3Jahve, izveo si mi dušu iz Podzemlja, na rubu groba ti si me oživio.

4Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu!

5Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.

6U svojoj sreći rekoh: Neću se pokolebati nikada!

7Dobrotom si me, o Jahve, na goru nade postavio, ali čim lice sakriješ, sav se uplašim.

8Tada, Jahve, zavapih k tebi i zazvah milosrđe Boga svojega:

9Kakva je korist od krvi moje, kakva korist da u grob siđem? Zar će te prašina slaviti, zar će naviještati vjernost tvoju?

10Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć!

11Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću.

12Zato ti pjeva duša moja i neće zamuknuti: Jahve, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!