1 Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova. 2Poklala je svoje klanice, pomiješala svoje vino i postavila svoj stol. 3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 4Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo! A nerazumnima govori: 5Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomiješala. 6Ostavite ludost, da biste živjeli, i hodite putem razboritosti. 7Tko poučava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. 8Ne kori podsmjevača, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. 9Pouči mudroga, i bit će još mudriji; uputi pravednoga, i uvećat će se njegovo znanje. 10Gospodnji strah početak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. 11Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života. 12Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevač, sam ćeš snositi. 13Gospođa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna ništa. 14I sjedi na vratima svoje kuće na stolici, u gradskim visinama, 15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: 16Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo! I nerazumnomu govori: 17Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh. 18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini počivaju u Podzemlju.