2Sam sebi on laska suviše, grijeha svog ne vidi i ne mrzi.

3Riječi usta njegovih prijevara su i zlodjelo, za razumnost i dobro on više ne mari.

4Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje.

5Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja.

6Pravednost je tvoja k'o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k'o duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spasavaš.

7Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju;

8site se pretilinom Doma tvojega, potocima svojih slasti ti ih napajaš.

9U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

10Zakrili dobrotom sve koji te štuju i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.

11Neka me ne zgazi noga ohola, i ruka grešnika neka me ne goni.

12Gle, padoše koji čine bezakonje: oboreni su da više ne ustanu.