2Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje.

3Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni glas što se može čuti,

4al' po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta sežu. Ondje suncu razape šator,

5te ono k'o ženik iz ložnice ide, k'o div kliče kad prelijeće stazu.

6Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu.

7Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči;

8prÓava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje;

9neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni,

10dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka.

11Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brižno on ih čuva.

12Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha očisti me!

13Od oholosti čuvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad ću biti neokaljan, čist od grijeha velikoga.

14Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!