2vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno!

3Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne.

4K poučnoj izreci priklonit ću uho, uz harfu ću izložit' svoju zagonetku.

5Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica

6koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom?

7TÓa nitko sebe ne može otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu:

8životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti

9tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu.

10Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima.

11Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim.

12Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.

13Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći:

14Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina.

15A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti.

16Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova:

17kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići.

18Ako se u životu držao sretnim - Govorit će se da ti je dobro bilo! -

19i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće.

20Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.