2Nek' mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek' bude k'o prinos večernji!

3Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!

4Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih!

5Nek' me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al' ulje grešničko neće mi glavu pomazat'; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom.

6Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje.

7Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti.

8U te su, Jahve, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne!

9Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca!

10Nek' u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!