2Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih!

3Ne daj snage svoje ženama ni putova svojih zatiračima kraljeva.

4Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima piće opojno,

5da u piću ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima.

6Dajte žestoko piće onomu koji će propasti i vino čovjeku komu je gorčina u duši:

7on će piti i zaboraviti svoju bijedu i neće se više sjećati svoje nevolje.

8Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju.

9Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku.

10Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje.

11Muževljevo se srce uzda u nju i blagom neće oskudijevati.

12Ona mu čini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg.

13Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.

14Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.

15Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.

16Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.

17Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.

18Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.

19Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.

20Siromahu dlan svoj otvara, ruke pruža nevoljnicima.

21Ne boji se snijega za svoje ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.

22Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.

23Muž joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starješinama zemaljskim.

24Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.

25Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu budućem.

26Svoja usta mudro otvara i pobožan joj je nauk na jeziku.

27Na vladanje pazi ukućana i ne jede kruha besposlice.

28Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju, i muž njezin hvali je:

29Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih sve nadmašuješ.

30Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu.

31Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!