1 I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. 2Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete 3jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate? 4Jer kad jedan govori: Ja sam Pavlov, a drugi: Ja Apolonov, niste li odveć ljudi?

5Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. 6Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. 9Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.

10Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. 11Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. 12Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom - 13svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. 14Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. 15Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

16Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. 17Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

18Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. 19Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. 20I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. 21Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. 22Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, 23vi Kristovi, a Krist Božji.