1 Podigoh opet oči i vidjeh: leti svitak knjige. 2Anđeo me upita: Što vidiš? Odgovorih: Vidim svitak knjige gdje leti: dužina joj je dvadeset lakata, a širina deset. 3On mi tad reče: To je prokletstvo koje će zahvatiti svu zemlju; odsad, svaki koji krade bit će po njem izgnan odavde i svaki koji krivo priseže bit će po njem odavde protjeran. 4Ja ću ga izvesti - riječ je Jahve nad Vojskama - da uđe u kuću lupežu i u kuću onome koji se krivo kune mojim imenom te da boravi usred njegove kuće i uništi je skupa s njenim drvljem i kamenjem.

5Anđeo koji je govorio sa mnom iziđe i reče mi: Podigni oči i pogledaj što se to pojavljuje. 6Ja ga upitah: Što je to? On reče: To se pojavljuje efa. I nastavi: To je opća pokvarenost na zemlji. 7I gle, podiže se olovan poklopac i jedna žena sjedi usred efe. 8On reče: To je zloća. I gurnu je u efu i baci joj na otvor olovni poklopac. 9Podigavši oči, vidjeh: dvije žene izlaze s vjetrom u krilima, a krila im bijahu kao krila rode; one podigoše efu između zemlje i neba. 10Upitah tad anđela koji je govorio sa mnom: Kamo odnose efu? 11On mi odgovori: Da joj sagrade hram u zemlji šinearskoj i da joj pripreme postolje na koje će je postaviti.