2Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi! 3A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: Ovaj huli! 4Prozrevši njihove misli, Isus reče: Zašto snujete zlo u srcima? 5Ta što je lakše reći: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? 6Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe! Tada reče uzetomu: Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući! 7I on usta te ode kući. 8Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

9Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: Pođi za mnom! On usta i pođe za njim.

10Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. 11Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima? 12A on, čuvši to, reče: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. 13Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

14Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste? 15Nato im Isus reče: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti! 16A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane još veća rupa. 17I ne ulijeva se novo vino u stare mješine. Inače se mješine proderu, vino prolije, a mješine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mješine pa se oboje sačuva.

18Dok im on to govoraše, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će. 19Isus usta te s učenicima pođe za njim.

20I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. 21Mislila je: Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se. 22A Isus se okrenu i vidjevši je reče: Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila. I žena bi spašena od toga časa.

23I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa 24reče: Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava. Oni mu se podsmjehivahu. 25A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. 26I razglasi se to po svem onom kraju.

27Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: Smiluj nam se, Sine Davidov! 28A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: Vjerujete li da mogu to učiniti? Kažu mu: Da, Gospodine! 29Tada se dotače njihovih očiju govoreći: Neka vam bude po vašoj vjeri. 30I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: Pazite da nitko ne dozna! 31Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju.

32Tek što oni iziđoše, gle, doniješe mu njemaka opsjednuta. 33Pošto izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu! 34A farizeji govorahu: Po poglavici đavolskome izgoni đavle.

35I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

36Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. 37Tada reče svojim učenicima: Žetve je mnogo, a radnika malo. 38Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.